A series of posters for Exit theater

All three posters are connected by a neutral background and collage technique. 

A combination of typography, black and white photographs and accented simple illustrations in three colors that are symbolically linked to a particular performance.

Large, emphatic typography brings theater character, dynamics and strong identity. 

I chose the collage technique in order to show the versatility of the themes that the theater deals with, the different messages and problems that they touch on, the complexity and amount of experience and atmosphere that the theater brings.

Sva tri plakata povezuje neutralna pozadina i tehnika kolaža. Kombinacija tipografije, crno bijelih fotografija te akcentnih jednostavnih ilustracija u tri boje koje su simbolički vezane uz pojedinu predstavu. Velika, naglašena tipografija unosi karakter kazališta, dinamiku i  snagu. Tehniku kolaža odabrala sam kako bih prikazala svestranost tema kojima se kazalište bavi, različite poruke i probleme kojih se dotiču, kompleksnost i količinu doživljaja i atmosfere koje kazalište donosi.

Kako misliš mene nema ?!
U ovoj predstavi dvoje glumaca izmjenjuje niz zamišljenih unutrašnjih identiteta preko kojih prolaze kroz niz situacija i odnosa, od realnih do fantastičnih. Predstava je istovremeno humoristična i gorko tužna, iskrena i dramatična, dinamična i kritizira. Možemo se poistovjetiti i prepoznati stvarnost koja nas okružuje. Potiče nas da se zapitamo i osvijestimo, otkriva lažne i istinske vrijednosti, osobne i društvene maske i kontramaske iza kojih se svi skrivaju. Fotografija kaputa ukazuje na čovjeka, na pojedinca, ali i bilo koga, bez jasnog identiteta i tijela. Intervencija crvenim linijama ujedno prikazuje obris glave, lica, identiteta koji je nestalan, nepotpun, transparentan, otkriva nam unutrašnjost (dio), ali ga i skriva, čini nejasnim, poput maske. Crvena boja je u ulozi dinamike, snage, sukoba, unosi dramatičnost i naglasak na lice, masku, identitet.

Pluća
Predstava koja kroz svakodnevicu mladog para prikazuje cjelokupnu generaciju i današnje društvo te probleme, pitanja, norme, očekivanja, preispitivanje i sumnju koja ih određuje. Javljaju se pitanja života, karijere, odnosa, ekoloških problema, smisla života, egzistencije, različitih društvenih odnosa, djeteta... Plakat prikazuje fotografiju izgorene šibice, koja simbolizira upravo izgaranje pojedinca pod pritiskom i očekivanjima društva, samo je jedna šibica (iako je u predstavi dvoje glumaca) jer prikazuje upravo tu samoću i prepuštenost samima sebi, to jest kako sva pitanja, problemi i odgovori kreću iz nas samih. Ilustracija simbolizira pluća kao pritisak na disanje, a ujedno u kombinaciji s fotografijom šibice ukazuje na drvo koje je istovremeno i zeleno, mlado, ali i izgoreno pogrbljeno. Također korištenje drveta i zelene boje ukazuje na ekološke probleme koji se spominju kroz predstavu, te kao simbol novog života (djeteta).

Tiha noć
Predstava govori o drugoj, skrivenoj strani Božića, o neiskrenim odnosima, prisilnim očekivanim druženjima, lažnom kiču i pretjeranom konzumerizmu, bezvrijednosti i  usamljenosti koji doživljavaju oni koji nemaju obitelji, zaboravljeni, povučeni, nemaju s kime provesti blagdane i podijeliti veselje. Crno bijela fotografija bogato ukrašenog drvca kao simbol božićnog vremena, okupljanja, rituala, trošenja, u fokusu je kič, pokloni i slavlje. Zvijezda je nekarakteristične plave boje koja simbolizira hladnoću i kontrastna je prepoznatljivoj atmosferi blagdana. Njezina prenaglašena veličina ukazuje na dubinu osjećaja usamljenosti, tuge, jada, samoće koji su tada još više naglašeni i izjedaju. 

Ujedno zvijezda kao simbol nade, svijetla, obećanja i vjere u bolje.

This project was created as part of the Visual Communications course 

at School of Design, Faculty of Architecture, University of Zagreb. 

Mentored by izv. prof. art. Tomislav Vlainić.